kurija

Kuriju je sredinom 19. stoljeća izgradio barun Dragojlo Kušlan. Služila je kao kuća za odmor u vinogradu o kojem se brinuo vincilir.
Priča se da je to 1848. bila zadnja “hiža građena na tlaku”, a pripadala je obitelji Josipa Juraja Strossmayera. U njegovo je vrijeme imanje dobilo ime Njeguš. Današnja vlasnica kurije je književnica Spomenka Štimec. Njezin pradjed, bilježnik Stjepan pl. Belošević, kupio je imanje 1920. od Strossmayerovog nećaka Alberta Unukića-Androvskog.

Danas je kurija zaštićena hrvatska baština. Svojim stilom interijerom i duhom kurija i nekadašnja gospodarska zgrada sačuvale su duh prošlosti.
U kuriji se nalazi specijalizirana esperantska knjižnica, a od 1995. u kuriji se održavaju “Susreti meteorita” kad Hrašćini u goste dolaze hrvatski književnici.

U kuriji je živjela i zagorska učiteljica Štefanija Bernas-Belošević.
Učiteljsku karijeru započela je u Visokom, no najduže je radila u hrašćinskoj školi gdje je jedno vrijeme imenovana ravnateljicom.
Pisala je knjige od kojih je najpoznatija zbirka pripovjedaka za djecu “Na zagorskim stazama”.
U rukopisu je ostala knjiga Zapisi o Hrašćini, posvećena generacijama učitelja. Istraživala je zavičajne teme, bavila se etnografijom, proučavala narodnu predaju i stare zagorske pjesme.
Štefanija Belošević sahranjena je u Hrašćini, no poslije je, prema želji njezinog sina, preseljena na zagrebačko groblje Mirogoj.

I književnik Gustav Krklec svraćao je u kuriju. O njoj je napisao putopis “Zagorje u snijegu” koji je objavljen u zbirci “Hrvatski putopisi”. Knjiga je obavezna školska lektira.